Kada je pred zamalo godinu dana Hrvatsko – češko društvo predložilo imenovanje stuba koje spajaju zagrebačku Tkalčićevu ulicu i park pokraj Opatovine (a prolaze ispod ostataka nekadašnjih kaptolskih zidina i vode na Kaptol) imenom biskupa Duha, koji je prvi imenom poznati Zagrepčanin zahvaljujući zapisu u Felicijanovoj povelji, nije se moglo slutiti da će se pored odluke Skupštine grada kojom je prijedlog prihvaćen, pojaviti i knjiga koja će širem čitateljstvu moći pojasniti tu značajnu osobu iz naše prošlosti. Za to se pobrinuo mladi autor Marijan Lipovac, povjesničar, bohemist i novinar, te nakladnici Hrvatsko – češko društvo i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba. Tako je javnosti ponuđeno zanimljivo štivo na ukupno 62 stranice, koje sadrži predgovor akademika Josipa Bratulića o Čehu Duhu i Česima u kulturi hrvatskog naroda, Lipovčeva razmatranja o biskupu Duhu, popis korištene literature, te bilješke o autoru i izdavačima.

Premda se, kao uostalom i u nekim drugim enciklopedijama i leksikonima, u najnovijem izdanju Leksikografskog zavoda «Miroslav Krleža» i Masmedije (Zagreb 2006.) Zagrebačkom leksikonu spominje biskup Duh, pa čak donosi i slika - dio krilnog oltara iz Katedrale na kojem je prikaz Duha kako predaje krunu kralju Ladislavu - prema zamisli urednika toga izdanja nema natuknice o Duhu. Dakle, Marijan Lipovac je svojom knjigom popunio nelogičnu prazninu u našoj leksikografiji a koja se tiče biskupa Duha.

Prozvavši Duha prvim imenom poznatim Zagrepčaninom i prvim poznatim Čehom u Zagrebu i Hrvatskoj, autor se morao suočiti s činjenicom koliko se malo zna o Duhu u nas. Zato je razmotrio nekoliko teorija o biskupovom podrijetlu, od one da je riječ o glagoljašu iz Češke ili pak latinašu iz Češke, do one da je Duh bio domaći Čeh i glagoljaš. Potom se pozabavio svime onime što se Duhu ubrajalo u zasluge spominjući donošenje u Zagreb prvih crkvenih knjiga i predmeta, ali i autorstvo prvog spomenika hrvatskog jezika, te zaslugu za zaživljavanje latinskog naziva grada - Zagrabia.

Pozabavio se i temom je li biskup Duh bio Slovak o čemu se u historiografiji našlo navoda, no sudeći prema tekstu same Felicijanove isprave, koji bi trebao biti najmjerodavniji, Duh je ipak bio Čeh. Nadalje, Lipovac je biskupa Duha razmotrio i u svijetlu srednjoeuropskog konteksta, propitao činjenicu je li Duh bilo ime ili prezime, te je li Duh bio svetac. Zapitao se i gdje je i kako živio biskup Duh. U manjku povijesnih izvora, kako sam Lipovac reče "da bismo si plastičnije dočarali kakav je mogao biti biskup Duh i kako je mogao izgledati njegov boravak u Zagrebu, možemo se poslužiti i kratkim romanom Ane Grabovac Prvo lice Zagreba (privatno izdanje, Zagreb1994.)". Zato je u svoju knjigu uvrstio nekoliko citata iz toga romana. Na kraju je u zaključku pregledno raščlanio povijesne izvore od pretpostavki s nužnim kratkim kritičkim napomenama.

Danas ne znamo gdje je grob biskupa Duha, ali novoimenovane Duhove stube u Zagrebu i knjiga Marijana Lipovca "Biskup Duh" čine se valjanim podsjetnikom na duhovnost i prvog zagrebačkog biskupa.

Vlatka Banek